Efekat staklene bašte je izraz za zagrevanje planete Zemlje nastalo poremecajem energetske ravnoteze izmedju kolicine zracenja koje od Sunca prima i u svemir zraci Zemljina povrsina. Ovaj efekat predstavlja rezultat povecanja kolicine zracenja koje ne moze od povrsine Zemlje da bude emitovano u svemir, već ga atmosfera upije i postane toplija. Atmosfera Zemlje odbija deo (37-39%) energije koju Sunce direktno emituje, dok ostatak (zracenje manjih talasnih duzina) pada na tlo i zagreva ga, a tlo potom emituje infracrvene zrake (manjih talasnih duzina) koji, u normalnim okolnostima, uglavnom odlaze u svemir. Medjutim ukoliko u atmosferi postoje gasovi koji upijaju ovakvo zracenje, doci ce do povecanja temperature atmosfere. To se dogodilo sa atmosferom Zemlje u poslednjem veku.

Ukratko, Sunce emituje energiju raznih talasnih duzina, dobar deo toga stigne do Zemljine povrsine, doprinosi stvaranju i odrzavanju svog života na Zemlji, a deo tog zracenja potom biva emitovan u svemir i priroda je u ravnotezi. Ako nesto zadrzi deo tog zracenja, ravnoteza se kvari i nastaju problemi. Ono sto zadrzi zracenje je poznato pod nazivom gasovi staklene baste, a problemi koji nastaju su poznati pod nazivom globalno zagrevanje.