Do zagadjivanja dolazi kada se stetne materije oslobode u okolinu u tolikim kolicinama da ugrozavaju ljude, zivotinje, biljke i njihova stanista. Kontrola zagadjivanja je najveći problem s kojim je suocen savremeni svet. Ogromna podrucja mogu za kratko vreme postati nepodesna za zivot, a mnoge biljke i zivotinje mogu zauvek isceznuti. Javno mnjenje danas vrsi pritisak na vlade i industriju da se bore protiv zagadjivanja.

Dimovi i izduvni gasovi

Izduvne cevi automobila i fabrike ispustaju produkte sagorevanja- otpadne gasove u vazduh. Neki od ovih gasova se mesaju sa oblacima proizvodeci kisele kise koje ubijaju biljke. Ugljen-dioksid zadrzava toplotu koju bi zemlje vratila u vasionu i moze dovesti do globalnog otopljavanja. Za druge gasove, jedinjenja ugljenika sa halogenim elementima, nazvana CFC smatra se da ostecuju ozonski omotac - gasnu barijeru koja zaustavlja stetno zracenje sunca. Buka takodje moze biti oblik zagadjivanja, jer saobracajna i avionska buka narusavaju kvalitet zivota.

Gomilanje smeca

Smece sa proizvodi u ogromnim kolicinama i na svetu ima sve manje mesta za njegovo odlaganje. Reciklaza (prerada i ponovno koriscenje) stakla, papira i drugih odpadaka smanjuje potrebu za njihovim gomilanjem. Radioaktivni otpaci proizvedeni u nuklearnim elektranama ostaju opasni hiljadama godina.

Mrtve reke

Industrijski otpad izbacen u reke može unistiti celokupan njihov svet. Vestacka djubriva izazivaju prekomeran rast algi koje trose kiseonik iz vode, ubijajuci tako ribe i vodene biljke. Medjunarodnim dogovorima zacrtano je da sve zemlje treba da prestanu odlaganje otpadaka u more i smanje zagadjivanje reka i jezera.